Bestidnost Evrope – pjesma Güntera Grassa o Evropi, Grčkoj i o smrtnom liječenju

2

Njemački pisac i nobelovac iz književnosti Günter Grass ponovo se vratio u borbu i napisao pjesmu protiv aktuelnih tendencija u delanju Evropske Unije i njenih jakih moći financijskog kapitala, koje nameću milijunima evropskih građana život u krajnjoj oskudici i izgladnjivanju.

Pjesma je objavljna u njemačkim dnevnim novinama Süddeutsche Zeitung, a potom prevedena u talijanskom listu La Repubblica. Nakon onog što je kazao «ono što je morao reći» o  ratnim prijetnjama Izraela Günter Grass se vratio u borbu. Zacijelo je to čovjek koji stari na pravi način.

 

Bestidnost Evrope

Prepustila si je kaosu, jer ne bje visini tržišta blizu

Daleka si od zemlje, što bila kolijevkom tvojom,

A sad zapade u krizu.

Za čim ti stremila duša i za čim tragahu oni,

što duhom se ponose i što ga ištu,

Sklonjeno je sad s puta i leži na bunjištu.

Na sramnom stupu dužnika trpi uvredu ljutu

Zemlja kojoj se duguje poštovanje i što bi metom

Mnogome, kako je znano, putu.

Zemlja osuđena na bijedu, čija velika blaga odnesena

Krase muzeje tvoje: plijen nad kojim budno bdiju

Plaćeni čuvari, oka nesmiljena.

Ti što u uniformi nasilje grozno izvršiše, Grčko, nad tobom

Zemljom od otoka pjanom

Pjesme Hölderlina nošahu sa sobom.

Grčka je zemlja, što ne donese ti veselje,

Evropo, što prikrila si vješto, a ona morala

Pretrpjeti nasilje pukovnika teško:baš tvoje prijatelje.

Obespravljena zemlja,

Kojoj oni što u ljudska prava se kunu

Sve više stežu omču i mučeničku joj navlače krunu.

Antigone je ruho postalo crno

I zavila se u crno sva zemlja na izazov,

Što te ugostila, Evropo, i čijeg si znanja zrno.

Al velik je izvan nje narod Krezov

I u svoje si strpala kase

Sve zlato što si joj otela za se.

Progutaj taj zalogaj grk, ispijaj otrov sve do dna!

Izvikivači Komesari evropski navrzli se,

No Sokrat ljutit vraća ti kalež oka posprdna.

I kor će bogova grčkih prokleti sve tvoje blago,

Jer si se za Olimpom usudila i bilo ti drago

Požudno podići ruke svoje.

Ostaneš li bez nje, uvenut ćeš, Evropo,

Lišena zemlje što te stvorila i dušu ti dala

Nestat ćeš sramotno, jer si baš nisko pala.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: